Rođena 1947. u Sarajevu.
Diplomirala unutrašnju arhitekturu i grafiku na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.
Magistrirala grafiku na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.
odlomak iz monografije
Jovan Despotović
SLOBODANKA STUPAR
————————————————–
Od predmeta do koncepta i dalje…
From object to concept and beyond…
Prodajna galerija „Beograd“, Beograd, 2013.
Vizuelna umetnost se smatrala sredstvom za izražavanje doživljenog. Danas je ona, posebno u primeru rada Slobodanke Stupar, tehnološki kanal za prenošenje autorkinih optičnih senzacija i dekonstruisanih narativa.
Na gledaocu je da posle primanja vizuelnog (i zvučnog) nadražaja rekonstruiše integrisani verbalni i vizuelni jezik izražen rečima, zvukom i pokretom.
U tome mu pomaže izuzetna jednostavnost, zapravo čitljivost ovih radova koji komuniciraju na vizuelnoj osnovi sa krajnje jednostavnim elementima. Njihovo razumevanje nije opterećeno tehnološkim ili značenjskim enigmama koje je Slobodanka Stupar vrlo svesno i vrlo prilježno izbegla, već upravo na uspešno stabilizovanim osnovama smisla.
Kako vidimo, centralni kreativni poriv Slobodanke Stupar je objedinjavanje reči i slike, proces stvaranja verbalne ikone, zapravo traganje za nečim što se nalazi između njih a ispod je kreatinvog subjekta (sub-jektum) autora a iznad značenja oblika tj, njegove vidljive i retoričke pojavnosti.
Tu se autorka potpuno naslanja na tumačenje dekonstrukcije jezika, sada prevedenog u sliku i vizuelnu predstavu koja gradi posmatrani prizor. A da li je dekonstrukcija u stvari preispitivanje? U ovom slučaju kreativne prakse očigledno da jeste. Jer, njome ne samo da se stvara određeno delo već dovodi u pitanje ili naglašava značenje pojedinih reči izazivajući gledaoca da prekopava po vlastitim trezorima znanja, sećanja, osećanja…
Slobodanka Stupar je uspešno izbegla sve moguće nesporazume oko smisla što je svesno izostavljeno iz njenog dela, jer je on – smisao, već na prvi pogled, jednostavan, nimalno enigmatičan, provocira isključivo iskustva lagerovana u sećanjima i osećanjima posmatrača.
U radovima umetnica ih usmerava prema elementarnom, prema prauzoru, praslici, prareči, prema često zaboravljenim ili potisnutim iskustvima davno uspostavljenih relacija sa svetom realnosti (dodirom, vidom, sluhom). A taj njen artificijelni svet je samo mapa mogućih kretanja kroz sećanja na prošlost, individualnu ili kolektivnu, umetničku ili prozaičnu, stvarnu ili izmaštanu, zaboravljenu ili duboko urezanu u iskustvu kojom se možemo kretati u raznim pravcima a između onoga što je – napred i nazad, gore i dole, iznad i ispod, značenja i reprezentacije…
Stipendije i boravci:
1980-81. Stipendija “Mladi umetnici”, Beograd
1983. Stipendija „Moša Pijade“ za studijski boravak u Londonu
1985. Stipendija Ministarstva Prosvete Grčke
1991. Stipendija „Fondation pour une Entraide Intellectuelle Europeene“, Pariz
1996. Stiftung Kulturfonds Haus Lukas Aahrenshop, Nemacka
Nagrade i priznanja:
1987. Nagrada za grafiku Oktobarskog Salona Beograda
1987. Nagrada za skulpturu Likovne kolonije Željezara Sisak
1988. Nagrada 1. Mediteranskog bijenala grafičke umetnosti, Ag. Nikolaos, Gr
1989. Otkup Nacionalne Sveučilišne Biblioteke na XII Zagrebačkoj izložbi jugoslovenskog crteža
1991. Grand Prix IX Internacionalnog grafičkog trijenala Frechen, Nemacka
1993. 2. Nagrada na 1. Bijenalu Suva igla, Užice
1997. Otkupna nagrada Narodnog muzeja na Beogradskom Međunarodnom grafičkom bijenalu
2000. Nagrada na Fotowettbewerb Award 1999. Stuttgart
Dela u muzejima i javnim kolekcijama:
Muzej grada Beograda
Muzej „Zepter“ Beograd
Muzej savremene Umetnosti Beograd,
Narodni Muzej Begrad
Narodni Muzej Kraljevo
Narodni Muzej Vranje
Ludwig Muzej Keln
Nacionalna Pinakoteka Pirej, Grčka
American College of Greece, Atina
Savremena Galerija Zrenjanin,
Zbirka Nacionalne Sveučilišne Biblioteka Zagreb,
Zbirka „Lazar Vozarevic“, Sremska Mitrovica,
Graficka zbirka Frechen, Nemačka
Muzej međunarodne savremene grafike Fredrikstad, Norveška
Zbirka „Grafički Kolektiv“ Beograda,
Zbirke kolonija Sisak, Poreč, Tuzla, Sopoćani dr.
Samostalne izlozbe / izbor:
2012. Galerija ULUS Beograd
2011. Galerija Beograd
2009. Galerija Red Atina
2008. Galerija Zlatno Oko, Novi sad
2008. Moderna Galerija, Lazarevac
2006. Artforum galerija, Solun
2003. Diana galerija, Atina
2002. Galerija Kulturnog centra Beograda
2001. Artforum galerija, Solun
1999. Christuskirche, Keln
1998. Galerija Zepter, Beograd
1997, Galerija Kaos, Keln
1997. Galerija Zlatno Oko, Novi Sad
1996. BAP Witten, Nemacka
1996. Galerija BBK, Keln
1995. Rathaus Keln
1995. Simultanhalle galerija, Keln
1992. Galerija Ligue Franco-Hellenique, Atina
1992. Galerija Rozmarin, Minhen/Olching
1990. Galerija Kulturnog Centra Beograd
1988. Art Gallery Hristos Kyriazis, P. Faliro/Atina
1987. Galerija Kreonidis, Atina
1986. Jugoslovenski Kulturni centar Beč
1985. Galerija KNU, Beograd
1984. Galerija Richard Demarco, Edinburg
1984. Galerija Sebastian, Varaždin
1983. Narodni Muzej Kraljevo – Gospodar Vasin Konak
1982. Narodni Muzej Novi Pazar
1982. Studio galerije Forum, Zagreb
1980. Galerija Sebastian, Dubrovnik
1979. Galerija Grafički Kolektiv
Grupne izložbe i festivali / izbor:
2010. Korak ka, Muzej grada Beograda
2008. Knjiga-Zemlja-Mape, Čačak
2007. Chronicle of the Absurd, International Photo Exhibition, Solun
2006. New Forms Festival, Vancouver, Canada
2006. Intro/Out Video festival, Solun
2005. Internacionalni festival umetničkih zastava, Zlatno Oko Novi Sad
2004. “Erasing”, internacionalni interdisciplinarni projekat, Muzej 25 Maj Beograd
2004. In The Biginning Was Fire, Titanium galerija, Atina
2003. Jedan vek grafike, dela iz zbirke Muzeja Savremene Umetnosti, Galerija Srpske Akademije Nauke i Umetnosti, Beograd
2003. 44 th Octobarski Salon – Pozitiv/Negativ, Beograd
2002. 43rd Octobarski Salon – Zoom in zoom out, Beograd
2002. Terra Incognita, Diana galerija, Atina
2001. Kolekcija Fonda Zepter
2000. Commentary on the Twentieth Century, Artforum galerija, Solun
1999. The Must Recommendation, Artforum Gallery, Solun
1999. Deset godina Kolonije Galicnik, Muzej savremene umetnosti, Skopje
1998. Köln Kunst 5, Keln
1997. Eshylaeia 97. Eleusina
1997. Visible / Invisible, Solun Kulturna prestonica Evrope1997.
1997. Coincidence, Keln
1996. 4. Internacionalni grafički Bienale Beograd
1996. Ars Futura, Keln
1996. Oktobarski Salon Beogard
1996. Tangenten Festival, Keln/Mulheim, Nemačka
1995. Köln Kunst 4, Keln
1994. Sickingen Kunstpreis, Kaiserslautern
1994. 3. Internationalni Graficki Bienale Beograd
1993. Seven Artists from Belgrade, Atina
1992. 2. Internacionalni Bienale grafike Beograd
1991. 13. Zagrebačka izložba jugoslovenskog crteža, Zagreb
1991. 19. Internacionalni Grafički Bieniale, Ljubljana
1991. 7. Trijenale savremene jugoslovenske grafike, Bitolj
1990. IX International Graphic Triennial, Frechen, Nemacka
1990. II Mediteranski grafički bijenale, Atina
1989. Savremeni Jugoslovenski crtež, Tempere, Finska i Rijeka
1988. International Exhibition of Graphic Art, Fredrikstad, Norveška
1987. Six Yugoslav Artists at Cultural Centre of Athens
1986. Tajni život grada, Beograd
1980. Savremeni Jugoslovenski crtež i grafika, Lisabon i Nikozija
Interaktivni radovi, projekti
1984. „Simfonija“,teksualno/zvučna struktura u devet stavova, javno izvođenje
na festivalu „Druga Nova muzika“, SKC Beograd i1986. na festivalu “Tajni život grada” u Beogradu
1987. “Prostor Dodira“ predavanje„Otvorena Đurđevačka Škola“, Đurđevo
1992. “C’est ci ne pas une pipe”, live-video u galeriji Moltkerei Werkstadt Keln, u okviru “Piazza Virtuale” projekta za Kassel Dokumenta 9.
1995. “Ogledalo”, performans sa Lj. Jovanović, Simultanhalle Keln
1996. „Ueber den Teillerrand hinaus“ performans sa Inge Broska i Hans-Joerg Tauchert, Festival Tangenten, Muelheim-Koeln
1996. „Odgovori na moje pismo“, otvoreni umetnički projekt sa temom
umetnička komunikacija
1999. « IF… ? », grupni performans, kolonija Galicnik, Makedonija

PORTRET / SELF-PORTRAIT, 1954

ČOVEK SA LOBANJOM / MAN WITH A SKULL, 1954
Prvi put je samostalno izlagao 1952. u Beogradu (potom više puta), zatim Parizu, Novom Sadu, Zagrebu, Njujorku, Sremskoj Mitrovici, Veneciji, Bariju, Rimu, Briselu. Muzej savremene umetnosti u Beogradu priredio mu je retrospektivnu izložbu 1969/70. Posmrtno mu se organizuju izložbe posebno u Beogradu, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici. Grupno je izlagao od 1951. na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu. U Galeriji Zepter bile su izložene slike na izložbi: LAZAR VOZAREVIĆ, Decembarska grupa, od 4. juna do 6. jula 1998 (produžena do 20 jula); DECEMBARSKA GRUPA, Posle četrdeset godina, od 4. decembra do 28. decembra 1995; OGLEDI O POIMANJU SLIKE, od 1. jula do 9. avgusta 1999. – po knjizi Živojina Turinskog, OGLEDI O POIMANJU SLIKE, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd, 1999. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Janković; U GOSTIMA, «DECEMBARCI», UMETNIČKA KOLONIJA EČKA, od 27. novembra 2003. do 15. januara 2004; STRAST I SUMNJA, od 28. aprila do 31. maja 2004 – po knjizi Zorana Markuša, STRAST I SUMNJA, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd, 2004. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Zepter; TAJANSTVA UMETNOSTI, od 8. septembra do 5. oktobra 2005 – po knjizi Katarine Ambrozić, TAJANSTVA UMETNOSTI, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd 2005. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Zepter.
Dobio je nekoliko nagrada.
Dela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Izvedeni mozaici: Beograd – Hotel Metropol, Vojnotehnički institut, Dom omladine.
Pored slikarstva bavio se mozaikom, crtežom, ilustracijom.
U Sremskoj Mitrovici, rodnom Vozarevićevom gradu, nalazi se Galerija “Lazar Vozarević”sa velikim brojem slika I crteža.

OBEŠENI / HANGED, 1958

PORODICA / FAMILY, 1956
Prijateljstvo sa Tomaševićem i priče sa terena koje je morao slušati, sklon da veruje da „slikarstvo nije moda već odraz određene sredine vremenske i materijalne, sa adekvatnim izražajnim sredstvima, sa pečatom stvaralačkih individua“ Lazar Vozarević je „kubizirajući Vizantiju” ili „vizantizirajući kubizam“, izjavio: „Do sada je Vizantija (srednjovekovno srpsko fresko slikarstvo) u mojim slikama bila nostalgija za prošlošću. Sada je to moja budućnost, moj dalji razvoj. Ja se Vizantije nikada neću odreći jer posle toga ja više ne bih bio slikar”. Shvatajući Vizantiju kao svoju sudbinu, pod imperativom „likovne azbuke dvadesetog veka“, u težji spajanja nacionalnog i modernog, Vozarević je čitavu jednu godinu dana (1960) eksperimentisao sa neslikarskim materijalima, priklanjao se novoj tehnologiji, koristio vatru i kiselinu da bi postigao, kako njegovi tumači kažu, „patinu“, sagorelo zlato, dim, čađ, vosak, sve što se nagomilalo na ikonama kao trag vremena i simbola večnosti“. Nasuprot, Vozarević je govorio da sa fresaa i ikona uzima arhitekturu slike – horizontale i vertikale, zatim čvrstinu crteža, raspored masa, pokret i zvučne akorde boja.

OVALNA SLIKA / OVAL PICTURE, 1964

NISKO PAKOVANJE I / LOW ZONE PACKAGING I, 1967
Ako je šezdesetih godina ljudska figura uranjala u podlogu i gubila se negde iza slike, ako ju je najpre prekrila magla a onda pokrio crno-zlatni oblak i na površii se stvorila razlivena patina koju treba ukloniti da bi se oblik ponovo video, onda je, nekoliko godina pred Vozarevićevu smrt, predstava, u izmenjenom vidu, postala oblik ispred. Najpre ukucavanjem a onda lepljenjem polulopti od metala raznih prečnika, ređajući ih u pravilnim geometrjiskim oblicima na uznemirenoj zlatnoj, crnoj ili crvenoj podlozi, Vozarević je zatvorio krug „vizantizirajućeg kubizma“. Najuočljiviji delovi njegove kubističko-vizantijske figure (glava, somnabulne oči) pretvorili su se u izdvojeni uočljiv znak (krug, elipsa) koji sada, prividno bez značenja ima svoj dublji smisao.
I.S.Ć.

LEVO PAKOVANJE / LEFT PACKAGING, 1966

PRAVILNO DELJENJE / REGULAR DIVISION, 1968
Među našim slikarima koji su obeležili sredinu dvadesetog veka nalazi se svakako i Lazar Vozarević, stvaralac kratkog životnog veka, ali iza koga je ostala bogata umetnička zaostavština. Deo njegovog opusa koji se čuva od 1973. godine u rodnom gradu – Sremskoj Mitrovici u Galeriji “Lazar Vozarević”, imamo sada priliku da vidimo u MUZEJU ZEPTER. Zbirka sadrzi slike i crteže iz sve tri faze Vozarevićevog rada pa se mogu steći uvidi u stvaralacki put i razvoj ovog umetnika. Činjenica da se u stalnoj postavci MUZEJA ZEPTER nalaze i dela ovog umetnika kao i drugih članova Decembarske grupe kojoj je i sam pripadao, pruža ideje o generacijskoj kontekstualizaciji stvaralaštva ovog markantnog pripadnika Moderne u nas.

KOMPAKTNA EMULZIJA / COMPACT EMULSION, 1967

POSLEDNJA SLIKA / LAST PICTURE, 1968
Kritika je odmah zapazila Vozarevićev rad na izložbama po završetku studija (1948), pa je tako konstatovano da je njegova prva samostalna izložba 1953. godine najznačajniji događaj na domaćoj likovnoj sceni, posle Lubardine antologijske, prevratničke izložbe 1951. godine. Njegov profesor na Beogradskoj akademiji, Milo Milunović isticao je Vozarevićev silovit slikarski temperament i duboku posvećenost umetničkom radu. I inostrana kritika ga je uočavala na jugoslovenskim izložbama organizovanim ranih pedesetih godina 20. veka u evropskim gradovima, kao perspektivnog, mladog umetnika ali sa izvesnom rezervom prema slikama na kojima prepoznaju tragove fascinacije Pikasovim delom. Ta konstatacija je bila, može se reći, opšte mesto pri analizi rada mladih evropskih umetnika koji su se u tom posleratnom periodu razvijali u senci genijalnog Španca. Zbog tog njegovog, često i pogubnog uticaja na mlade umetnike koji nisu bili u stanju da se otrgnu i produže dalje, Miodrag Protić ga naziva pontifex maximus. Uticaj velikog umetnika na mladog Vozarevića imao je pre aproprijativni karakter u formativnom periodu njegove poetike koja je iznedrila svet figuralnog a koji će čitavu deceniju biti polje slikarevog rada. “Vizantiziranje kubizma” ili “kubiziranje Vizantije” su dve kritičarske sintagme koje su određivale prirodu procesa koji su se tih godina paralelno odvijala u njegovom slikarstvu. Ono što je višedecenijska težnja mnogih umetnika bila i ostala, da uspostave ravnotežu između globalnog i lokalnog, kroz ove operativne termine koji ukazuju na diskurs našeg umetnika u postizanju tog cilja, čini se da je uspeo to da sprovede. Sa punim respektom prema našoj tradiciji, srednjevekovnim freskama, njihovoj ekspresivnosti bez lažnog patosa, Vozarević ih rasklapa u nove kompozicione sheme gde su figuralne predstave realizovane u jednom geometriziranom ključu, kao konstrukti ploha razgraničenih snažnom linearnom konturom u zagasitom kolorističkom registru. Anatomija figura na ovim prizorima konstituisana intersekcijom ploha iako prizivaju kubističku provinijenciju bićemo slobodni da tvrdimo da na to imaju uticaj neka iskustva iz najranije umetnikove mladosti. Naime, u svim svojim biografijama Vozarević spominje da je u detinjstvu pomagao svom ujaku u krojačkoj radionici. Ovaj podatak smatramo važnim jer je iscrtavanje krojačkih arkova (šnitova) bila zgodna praksa za osmišljavanje prevođenja iz dvodimenzionalnog u sugestiju trodimenzionalnog, samog tela. Tako da bismo mogli da tvrdimo da poreklo građenja slikanog volumena iz ploha ne proističe u slučaju ovog slikara, samo iz prepoznavanja u kubistickom prosedeu. Geometrijski fragmenti nikada nisu postali doslovni zastupnici nekog dela tela Vozarevićeve figure vec su često na slikama dejstvovali svojom snažnom konturom i kao nosioci snopova linija koji su muskulatura kompozicije, njena struktura, statika i gustina.

RAZGOVOR / CONVERSATION, 1958

MATERINSTVO / MOTHERHOOD, 1965

KRALJ I KRALJICA / KING AND QUEEN
Vozarević je bio veoma kompleksna ličnost, što se može isčitati iz njegovih radova. Dok su na slikama njegove prve faze, o kojoj smo govorili, linije snažne robustne, naglasenog grafizma, radovi na papiru, iako slični po svom narativu (ikonografskom repertoaru – od mitološkog do sakralnog) slikama, izvedeni su precizno odnegovanom linijom i lirski u karakteru. Prihvaćen kao izuzetan crtač (naravno i slikar) iznenadio je sve kad je dekonstruisao sliku do enformel stanja. U jednoj svojoj izjavi, tim povodom je rekao, da je samo sa freske prešao na ikonu. Smatrao je da ako uvećamo neku Rembrantovu slikarsku partiju i u najmanjem fragmentu sagledaćemo enformel sliku. Tako je unapred odbacio tumače koji bi njegovu enformel sliku mogli vulgarizovati poimanjem kao mimezis ikone očađavale od sagorevanja sveća. Za njega je ta faza predstavljala istraživanje emanacije svetlosti koja izbija iz tame, emanacija boje iz crnog. Različitim nanosima boje, do stanja reljefa i aplikacijama neslikarskog materijala on stvara enformel slike ali se na po nekima od njih još uvek ukazuju fragmenti figuralnih kompozicija. Vozarević je posedovao racionalnost i sigurnost u svoj slikarski métier, te se hrabro upustao u analize do destrukcije sa suverenim znanjem i osećanjem za sintezu i reanimaciju sopstvenog slikarstva.

CRVENO I CRNO / RED AND BLACK, 1967

IDEALNO PAKOVANJE / IDEAL PACKAGING, 1968
U treću fazu svog stvaralačkog rada umetnik ulazi stvaranjem dela koja predstavljaju prethodnicu onoga sto ćemo kasnije prepoznati kao optičku umetnost. Sada je linija razbijena na tačke, koje su organizovane u određene geometrijske forme, pre svega krugove ili pravougaonike. Tačke su tapetarski ukrasni ekseri zaobljenih i obojenih glavica na slikanoj, skoro uvek zlatnoj pozadini. Taj centralni, izdignuti iznad površi slike, motiv iznijansiranog zlatastog obojenja, izsijava svetlost, a kada je kružnog oblika deluje kao sunčev disk tople radijacije. Na primedbe kritičara da je autor zanemario sintaksu linearnog kojom je suvereno vladao, Vozarević bi odgovarao da je samo razložio liniju na tačke, njene gradivne elemente. Ponekad je “vadio” ovako sačinjen centralni motiv iz slikane okoline i davao mu objektni status.
Na osnovu svih Vozarevićevih eksperimenta i istraživanja, živosti i stvaralačkog nemira, anticipatorskog duha i pored značajne umetničke zaostavštine i dostignuća, možemo samo da pretpostavimo koliko smo izgubili njegovim ranim odlaskom. Ostaje nam da se i dalje bavimo onime što nam je povereno na čuvanje i pronalazimo nove dimenzije umetničkog opusa Lazara Vozarevića i njegovog doprinosa našoj kulturi.
Bojana Burić

GEOMETRIJSKO PAKOVANJE / GEOMETRIC PACKAGING, 1967
MUZEJ ZEPTER
Knez Mihailova 42,
11000 Beograd, Srbija
+ 381 (0) 11/ 328 33 39
+ 381 (0) 11/ 33 00 120
CENA ULAZNICE
200 dinara, 100 dinara, besplatne
Radno vreme
- Utorak, Sreda, Petak:
- od 12 do 20h
- Četvrtak:
od 12 do 21h - Subota, Nedelja:
od 10 do 20h
Ovo radno vreme važi od 5. septembra 2020. godine.