Rođen u Sremskoj Mitrovici 1925, umro u Beogradu 1968. Završio je Akademiju (danas Fakultet) likovnih umetnosti u Beogradu 1948, na Slikarskom odseku kod profesora Mila Milunovića.  Na istu Akademiju primljen je 1961. godine za docenta za predmet Slikanje i crtanje. Tu ga je i smrt zatekla.

Bio je član Grupe Jedanaestorica i Decembarske grupe.

Prvi put je samostalno izlagao 1952. u Beogradu (potom više puta), zatim Parizu, Novom Sadu, Zagrebu, Njujorku, Sremskoj Mitrovici, Veneciji, Bariju, Rimu, Briselu. Muzej savremene umetnosti u Beogradu priredio mu je retrospektivnu izložbu 1969/70. Posmrtno mu se organizuju izložbe posebno u Beogradu, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici. Grupno je izlagao od 1951. na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu. U Galeriji Zepter bile su izložene slike na izložbi: LAZAR VOZAREVIĆ, Decembarska grupa, od 4. juna do 6. jula 1998 (produžena do 20 jula); DECEMBARSKA GRUPA, Posle četrdeset godina, od 4. decembra do 28. decembra 1995; OGLEDI O POIMANJU SLIKE, od 1. jula do 9. avgusta 1999. – po knjizi Živojina Turinskog, OGLEDI O POIMANJU SLIKE, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd, 1999. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Janković; U GOSTIMA, «DECEMBARCI», UMETNIČKA KOLONIJA EČKA, od 27. novembra 2003. do 15. januara 2004; STRAST I SUMNJA, od 28. aprila do 31. maja 2004 –  po knjizi Zorana Markuša, STRAST I SUMNJA, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd, 2004. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Zepter; TAJANSTVA UMETNOSTI, od 8. septembra do 5. oktobra 2005 – po knjizi Katarine Ambrozić, TAJANSTVA UMETNOSTI, bibl. Ars figura, CLIO, Beograd 2005. Pod pokroviteljstvom Fonda Madlena Zepter.

Dobio je nekoliko nagrada.

Dela mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu. Izvedeni mozaici: Beograd – Hotel Metropol, Vojnotehnički institut, Dom omladine.

Pored slikarstva bavio se mozaikom, crtežom, ilustracijom.

U Sremskoj Mitrovici, rodnom Vozarevićevom gradu, nalazi se Galerija “Lazar Vozarević”sa velikim brojem slika I crteža.

Iz predgovora:

….

Vozarević je bio veoma kompleksna ličnost, što se može isčitati iz njegovih radova. Dok su na slikama njegove prve faze, o kojoj smo govorili, linije snažne  robustne, naglasenog grafizma, radovi na papiru, iako slični po svom narativu (ikonografskom repertoaru – od mitološkog do sakralnog) slikama, izvedeni su  precizno odnegovanom linijom i lirski u karakteru. Prihvaćen kao izuzetan crtač (naravno i slikar) iznenadio je sve kad je dekonstruisao sliku do enformel stanja. U jednoj svojoj izjavi, tim povodom je rekao, da je samo sa freske prešao na ikonu. Smatrao je da ako uvećamo neku Rembrantovu slikarsku partiju i u najmanjem fragmentu sagledaćemo enformel sliku. Tako je unapred odbacio tumače koji bi njegovu enformel sliku mogli vulgarizovati poimanjem kao mimezis ikone očađavale od sagorevanja sveća. Za njega je ta faza predstavljala istraživanje emanacije svetlosti koja izbija iz tame, emanacija boje iz crnog. Različitim nanosima boje, do stanja reljefa i aplikacijama neslikarskog materijala on stvara enformel slike ali se na po nekima od njih još uvek ukazuju fragmenti figuralnih kompozicija. Vozarević je posedovao racionalnost i sigurnost u svoj slikarski métier, te se hrabro upustao u analize do destrukcije sa suverenim znanjem i osećanjem za sintezu i reanimaciju sopstvenog slikarstva.

U treću fazu svog stvaralačkog rada umetnik ulazi stvaranjem dela koja predstavljaju prethodnicu onoga sto ćemo kasnije prepoznati kao optičku umetnost. Sada je linija razbijena na tačke, koje su organizovane u određene geometrijske forme, pre svega krugove ili pravougaonike…

                                                                                                                                                Bojana Burić

MATERINSTVO / MOTHERHOOD, 1954

NISKO PAKOVANJE / LOW ZONE PACKAGING, 1967

 

POSLEDNJA SLIKA / LAST PICTURE, 1968

PORTRET / SELF-PORTRAIT, 1954