Muzej likovnih umjetnosti, Osijek i MUZEJ ZEPTER, Beograd
pozivaju na
predstavljanje monografije
Igor Loinjak
JOSIP ALEBIĆ
Monografiju će predstaviti:
JASMINKA MESARIĆ, direktorka MLU, VLASTIMIR KUSIK, urednik, IGOR LOINJAK, autor, dr.sc. HELENA SABLIĆ-TOMIĆ, recenzent, i slikar JOSIP ALEBIĆ
u četvrtak, 23. novembra 2017, u 20 časova
MUZEJ ZEPTER
O monografiji
Nakon monografije Vladimira Džanka ovo je druga monografija u ediciji MLUMONOGRAFIJE. Predstavlja važnog slikara osječke kulturno istorijske scene druge polovine prošlog i početka ovog veka, akademskog slikara Josipa Alebića. Slikar, profesor na umetničkim akademijama u Sarajevu i Osijeku Josip je Alebić velika slikarska dragocenost savremene umetnosti i slikarstva osječko sarajevskih sredina u kojima doseže najviše umetničke vrednosti tih okvira. Knjigu je napisao istoričar umetnosti Igor Loinjak čija kritičko teorijska interpretacija ovog slikarstva predstavlja izuzetno i sjajno tumačenje i vodič je kroz složeno, slojevito i veoma zahtevno značenje mnogih nivoa ovog slikarstva. Na gotovo dve stotina stranica, tekstom i slikom, životopisom slikara, recenzijama i kataloškom građom svega što je za znati o stanju stvari umetnikove biografije, ova monografija od ultimativnog je značenja za razumevanje ovog slikarstva.
O slikaru ili slikar o sebi
Rođen sam 7. novembra 1945. godine u Osijeku od majke Katice i oca Josipa, koji je bio pismoslikar, soboslikar i autolakirer. Najranije sam detinjstvo proveo u retfalačkoj Psunjskoj ulici u kući bez broja smeštenoj između brojeva 34a i 38. Kuća je imala samo jedan prozor s ulične strane kroz koji sam jedne večeri pao nagnuvši se kako bih udahnuo miris mokre prašine koju je kišica kupala tiho padajući po tlu. Prozor je srećom bio prilično nizak pa ozbiljnijih posledica nije bilo. Možda je upravo ova scena potaknula u meni tematsku opsesiju zemljištima koje sam slikao dugi deo svoga slikarskog staža. U obližnjoj su Dalmatinskoj ulici živeli baka i deda s majčine strane. S prvobitne se „adrese“ s roditeljima i sestrom 1951. selim u novu kuću u tadašnjoj ulici Ivana Cankara (danas ulica Grgura Čevapovića) na broju 19 gde živim i danas. Bila je to kuća železničkih radnika s fotografijama lokomotiva u predsoblju koje su ostavile na mene snažan utisak. Tik uz uskopružnu železnicu blizu železničkoga perona provodio sam svoje školske dane tada ni ne sluteći koliko ću kilometara za života proputovati prugama odlazeći iz Osijeka za Beograd, Zagreb i Sarajevo vraćajući uvijek peronu s kojega sam pošao. Velika trešnja u dvorištu bila je izvidnica s koje sam promatrao živost staničnih istovara drva i uglja koji su dočekivali firlani sa svojim konjima.
(Josip Alebić, Životopis)
JOSIB ALEBIĆ je sa nekolicinom svojih kompatriota (Ratko Lalic, Salim Obralić…) studirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu i nadamo se da sa tih studija nosi najlepše uspomene. A mi ga se sećamo rado iz tih vremena i ne zaboravljamo ga.