U davnom pregledavanju pronađene knjige BIBLIOGRAFIJA RASPRAVA I ČLANAKA, V LIKOVNE UMJETNOSTI[1], u Biblioteci Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, uočeno je da je među mnogim nama znanim a i mnogim neznanim imenima likovnih kritičara, pesnika, pisaca i inih zapisana i bibliografija tekstova umetnika koji su se, neki redovno, neki povremeno, bavili likovnom kritikom u periodu koji knjiga obuhvata. Tu su se pojavila imena: Toma Rosandić, Petar Dobrović, Milo Milunović (osnivači Umetničke akademije odnosno Akademije /danas Fakultet/ likovnih umetnosti, 1937. godine), Sreten Stojanović, Mihailo S. Petrov, Vasa Pomorišac, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Ivan Tabaković. Svi profesori novoustanovljene Akademije.

Na tada samo ovlaš gledano pa odloženo, vratila sam se danas, kada Akademija/Fakultet obeležava 80 godina postojanja, u prošlost da bi se na jednom mestu prikupili i objavili, u ediciji KRITIKA, tekstovi prvih profesora–umetnika koji su uz svoj osnovni posao, umetnost i profesuru, široko pratili tokove umetnosti koja se oko njih i na strani rađala i stvarala, uočavali pojave i ličnosti, o njima razmišljali i kritički pisali.

Sakupiti tekstove razvejane po mnogobrojnim publikacijama nije bio nimalo lak, ni brz posao. Određeno olakšanje u potrazi za tekstovima i njihovim prikupljanjima (uz prethodno sređenim pojedinačnim bibliografijama) omogućila je digitalizacija pojedinih publikacija: Vreme, Misao, Pravda, Politika. Ali, i to je bio složen posao. Njega je obavio Andreja Rodić, sekretar MUZEJ-a ZEPTER, koji je ponekad bio i daktilograf, pored profesionalne daktilografkinje (Rada Krstić) koja je, uprkos često loših i teško čitljivih kopija, sjajno obavila posao.

Do velikog broja časopisa, novina, u kojima su objavljivali naši umetnici, nije bilo lako doći. Za određen broj tekstova, štampanih u ovoj knjizi, zahvaljujem mojim kolegama (Bojani Burić, Savi Popoviću, Jasni Jovanov, Danijeli Bajić Obučini, Milici Todorović, Vesni Vujić.), mladoj novinarki Kseniji Radović kao i koleginicama iz bivših jugoslovenskih republika (Ljiljani Zeković, Jadranki Dizdar, Ani Ščeparović).

Sem V toma Jugoslovenskog leksikografskog zavoda bibliografski popisi autorskih tekstova pronađeni su u: PETAR DOBROVIĆ, Muzej savremene umetnosti, Beograd, jun–septembar 1974, str. 40; Simona Čupić, PETAR DOBROVIĆ, Prosveta, Beograd, 2003, str. 121–181 (štampani tekstovi iz časopisa i listova s navedenom samo godinom a ne i publikacijom iz koje je tekst preuzet); MIH/S/PETROV, Slikarstvo, grafika, crteži, primenjena grafika, umetnička kritika, Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, Beograd 1979, str. 59–61; Стојан Ћелић, МАРКО ЧЕЛЕБОНОВИЋ, Српска академија наука и уметности – Издавачки завод ЈУГОСЛАВИЈА, Београд, 1977, стр. 119; Лидија Мереник, ИВАН ТАБАКОВИЋ, Галерија Матице српске, Нови Сад, 2004, стр. 224, Лазар Трифуновић, СРПСКА КРИТИКА, избор, Просвета, Београд, 1957; IDEJE SPRSKE UMETNIČKE KRITIKE I TEORIJE 1900/1950, Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1980.

Prikupljenim tekstovima na jednom mestu moglo bi se u analizi na razne načine pristupiti: proučavati nekadašnje vreme, pojave, grupe, pojedinačna imena i ličnosti, razne umetničke događaje, grupne i samostalne izložbe, konačno govoriti o kritičkim stavovima i pogledima tekstopisaca. Ali analize i zaključke prepuštamo budućim istraživačima, ako ih bude. Naš cilj je bio da ukažemo na činjenicu da su se nekada, mnogo više, pored školovanih istoričara umetnosti i kritičara pitanjem kulture i umetnosti bavili i umetnici, da je postojao ogroman broj časopisa, listova i publikacija, različitih profila, širom Jugoslavije, u kojima su mogli da objavljuju svoje tekstove i da je tako za budućnost sačuvana jedna epoha možda davno zaboravljena.

Poseban problem je bio oko pravljenja indeksa. Konstatovano je da isti tekstopisac u jednom tekstu citira ime koje se u drugom drugačije pojavljuje, mnoga imena su data samo prezimenima, pa je teško bilo konstatovati o kome je reč pogotovo što je mnogo toga otišlo u zaborav, nekada su imena drugačije izgovarana, itd. Pogotovo je bila teškoća s mađarskim, poljskim, češkim imenima. Trebalo je to koliko god je bilo moguće ujednačiti, kao i neka imena ispravljati.

Sem lekture koja je izvršena, usaglašavanja imena koja se na različite načine navode, čuvan je jezik onoga vremena u kome su tektovi nastajali.

Zbog velike količine tekstova u sadržaju se navode samo autori a preko indeksa se saznaje o ličnostima i pojavama o kojima je pisano.

I.S.Ć.

[1] Izdanje i naklada JUGOSLAVENSKOG LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA, Zagreb MCMLXXVII. Obuhvata sve ono što je objavljeno u jugoslavenskoj periodici od kraja XVIII stoljeća pa do godine 1941.

Obiman i ne naročito inspirativan posao da priredi knjigu Umetnici o umetnicima Ivane Simeonović Ćelić, istoričarke umetnosti, profesorke u penziji na Fakultetu likovnih umetnosti i direktorke MUZEJ-a ZEPTER, urodio je značajnim štivom na više od 500 stranica. Ovaj zanimljiv kaleidoskop obuhvata tekstove Vase Pomorišca, Ivana Tabakovića, Marka Čelebonovića, Mila Milunovića, Mihaila S. Petrova, Petra Dobrovića, Petra Lubarde, Sretena Stojanovića i Tome Rosandića.

Knjiga nudi višeslojnu mogućnost interperetacije odabarnih tekstova.

Zainteresovani čitalac će naići na niz „pikanterija“ koje se tiču međusobnih odnosa starijih i mlađih kolega, ali može da prati i uglađene „građanske“ i ostrašćene prepirke.

A kako su tekstovi doneti u autentičnom obliku i stilu otkrićemo među odabranim umetnicima–piscima i sjajne stiliste…

Možemo shvatiti da ova uzbudljiva knjiga, koja se čita i kao roman, postavlja i važna pitanja.

Iz recenzije, Savo Popović